Terence T. O Donnell Na skupu smo imali vrlo zanimljivog gosta i predavača, gospodina Terence T. ODonnell-a, direktora Centra za projekt menadzment Sveucilista u Limericku, Irska. Kolega ODonnell je ujedno suosnivač i prvi predsjednik irskog PMI ogranka, te česti predavač na stručnim skupovima na temu projekt menadžmenta.

Zahvaljujemo se svima koji su došli na ovaj skup i time potvrdili naše napore u izgradnji i pozicioniranju Udruge kao značajnog čimbenika promoviranja i potvrđivanja projekt menadžment struke.

Kao sto je najavljeno donosimo malo širi  prikaz skupa Udruge za projekt menadžment, PMI ogranka Zagreb, Hrvatska ...

Prvi skup, nakon osnivačke skupštine je, naravno, važan. Odluka o tome što da bude sadržaj, a pogotovo tko  će biti govornik za našu novu udrugu baš i nije bio jednostavan. No, tko god je imao priliku upoznati Terence ODonnella znao bi da je on idealna osoba da probije led. Razloga za to je nekoliko. Terence ODonnell je direktor “Centre for Project Management, University of Limerick”, suosnivač i dugogodišnji predsjednik PMI ogranka u Dublinu, Irska. Ima petnaestak godina iskustva vođenja projekata, magistrirao je projektni menadžment i certificirani je PMP. Česti je predavač na seminarima i predavanjima, a svatko tko je imao priliku slušati njegova predavanja ili razgovarati s njim može zaključiti da je O’Donnell jednostavno zaljubljenik u ono čime se bavi, pa je i način na koji prenosi vlastita iskustva sugestivniji.

Predsjednik hrvatskog ogranka udruge Siniša Krajnović je na samom početku pozdravio sve okupljene u u Sivoj vijećnici FER-a i najavio gosta. Uvodno su obrazloženi razlozi da projekti prezentirani na ovakvim skupovima ne bude vezani za neku od industrija iz koje dolazi veći broj naših članova. Naime, cilj udruge je njegovati upravljanje projektima kao vještinu koja se primjenjuje u različitim djelatnostima i nije vezana za određenu granu industrije. Drugi je razlog naveo naš govornik na samom početku predavanja: teško je  objektivno analizirati projekt, a da su sudionici, primjerice, prisutni u publici. Kako je spomenuo g. O’Donnell, nakon jednog predavanja o suvremenom projektu koji je on vodio stizale su ga same kritike, primjedbe i problemi. Stoga kao primjer radije koristi projekte koji su davno završili. Jedan od takvih je i projekt koji je i okupljenima prezentiran prošli petak: “The Atlantic Cable Project – a review”. Projekt je realiziran prije stotinjak godina i sudionici se u njemu ne mogu prepoznati, ali pouke koje se iz njega mogu izvući vrijede i danas.

Predavanje je za temu imalo projekt polaganja kabela preko Atlantskog oceana koji je omogućio prvu komunikaciju telegrafom između Europe i Sjeverne Amerike. Iako se u to doba projekti nisu vodili po standardiziranim metodologijama, predavač je napravio prikaz projekta na način kao da se projekt izvodi u suvremeno doba, pa su prikazani: WBS; Risk log; Lessons Learnt; The Schedule. Cjelokupni projekt je trajao u razdoblju od 1857-1866. Prikazani su i predstavljeni: brojni inovatori bez čijih otkrića ne bi bio moguć, geneza projeta, kontekst u kojem se projekt odvijao, glavni sudionici, sponzori i voditelji projekta. Rizici koji su dio svakog projekta ovdje su bili sveprisutni i raznoliki: tehničke, financijske, političke i metereološke prirode. Tijek projekta je pratio niz inovacija koji su proizlazile iz svakog pokušaja i novog iskustva. Razvoj tehnologije od početka do kraja projekta ilustriran je brojnim litografijama, a na samom kraju prezentacije i fotografijama. Financijski i politički okoliš je iznimno utjecao na projekt: građanski rat u SAD-u je prouzročio prekid projekta, neuspjesi u polaganju kabela rezultirali su drastičnim smanjenjem vrijednosti dionica od 1000 britanskih funti 1856. sve do 5 britanskih funti 1866. godine, dok su meterološke prilike i sam Atlantski ocean na samom početku projekta bili potpuna nepoznanica. No, iz svakog se koraka i neuspjeha nesto novo naučilo i primjenilo već u sljedećem (npr. način polaganja kabela na početku i na kraju projekta su drastično različiti). I sam završetak projekta je proslavljen prerano – 1858 polaganje kabela je rezultiralo razmjenom telegrafa između kraljice Viktorije i Predsjednika Buchanana, no nakon samo dvadeset dana kabel je utihnuo i to zbog krivih znanstvenih pretpostavki. Tek u srpnju 1866. godine, nakon prekida projekta uzrokovanog ratom u SAD-u, nakon novog prikupljanja financijskih sredstava, dodatnih inovacija, uklčjučivanja u projekt najvećeg parnog broda toga vremena (Great Eastern), u dva tjedna novi i iznimno napredniji tehnološki kabel je napokon uspješno postavljen na dno Atlantskog oceana.

Gledajući unatrag razlozi za neuspjeh niza pokušaja se mogu svesti na iste nazivnike koje pronalazmo u svojim projektima još i danas, bez obzira sto imamo na raspolaganju velika iskustva ovakvih, a i mnogih drugih projekata.

Na kraju, navedimo glavna iskustva koja je g. O’Donnell izdvojio: važnost sistematičnog pristupa; veza između tipa projekta i šanse da projekt bude uspješan; mogućnost utjecaja na ishod razmjerna zrelosti procesa i sistema; naglašena je važnost učenja kroz pogreške te upravljanja rizicima; elaboriranje napretka projekta (“progressive elaboration” u PMI terminologiji) koje – stvarno nešto znači!

Bez obzira iz koje industrije dolazili ovaj projekt je intrigantan ne samo zbog njegove kompleksnosti nego i zbog činjenice da je njegov uspjeh rezultirao velikim promjenama u načinu komunikacije ljudi što je prikazano kroz dva kratka filma koje smo imali priliku vidjeti na samom kraju predavanja.

Za one koji žele saznati nešto vise o obrađenom projektu mogu potražiti više detalja u knjigama: “A thread across the Ocean”, John Steele Gordon, Perennial; 2002; “The Cable, Gillian Cookson, Tempus (2003).

Kako je uspjeh Irskog PMI ogranka velika i u svjetskim razmjerima, na samom kraju g. O’Donnel je izdvojio desetak minuta za nekoliko savjeta koje nam je htio prenjeti kao tek osnovanom ogranku, te odgovorio na nekoliko pitanja koja su postavljena od strane naših članova.

Umjesto na domjenak, predavač je požurio na avion, što nas je uskratilo za odgovore na još neka pitanja koje bi naši članovi zasigurno postavili ovako interesantnom sugovorniku. To međutim nije umanjilo količinu tema za razgovor, razloge za upoznavanje i međusobnu razmjenu iskustava.